CASIO

Funkcija Derivative(d/dx) služi za dobivanje derivacije na određenoj x koordinati (a) u unesenom izrazu f(x).

Sintaksa unosa

Sintaksa unosa ovisi o postavci Input/Output u izborniku SETTINGS, kako je prikazano u tablici u nastavku.

* tol označava toleranciju, koja iznosi 1 × 10-16 ako se ništa ne unese za tol.

Mjere opreza pri izračunu derivacije

Za trigonometrijske funkcije f(x) postavite „Radian” kao Angle Unit u izborniku SETTINGS.

Manjom vrijednošću tol povećava se preciznost, ali i vrijeme računanja. Kada unosite tol, unesite vrijednost koja iznosi 1 × 10-22 ili više.

Netočne rezultate i greške može uzrokovati sljedeće:

Primjer izračuna derivacije

Utvrđivanje vrijednosti f’(^π₂) ako f(x) = sin(x) (izostavljeno je utvrđivanje vrijednosti tol.)

(Input/Output: MathI/MathO, Angle Unit: Radian)

• – [Func Analysis] > [Derivative(d/dx)]
  (π)2
• 

(Input/Output: LineI/LineO, Angle Unit: Radian)

• – [Func Analysis] > [Derivative(d/dx)]
  (,)(π)2
• 

Na ovom kalkulatoru integracija se provodi s pomoću Gauss-Kronrodove metode numeričke integracije.

Sintaksa unosa

Sintaksa unosa ovisi o postavci Input/Output u izborniku SETTINGS, kako je prikazano u tablici u nastavku.

* tol označava toleranciju, koja iznosi 1 × 10-10 ako se ništa ne unese za tol.

Mjere opreza pri izračunu integracije

Za trigonometrijske funkcije f(x) postavite „Radian” kao Angle Unit u izborniku SETTINGS.

Manjom vrijednošću tol povećava se preciznost, ali i vrijeme računanja. Kada unosite tol, unesite vrijednost koja iznosi 1 × 10-22 ili više.

Ovisno o sadržaju funkcije f(x), pozitivnih i negativnih vrijednosti u području integracije ili području integracije, pri izračunu vrijednosti integracije može doći do velikih grešaka. (Primjeri: ako postoje dijelovi s prekinutim točkama ili naglim promjenama; ako je interval integracije preširok.) U takvim slučajevima dijeljenjem intervala integracije u više dijelova i naknadnom provedbom izračuna možete povećati preciznost izračuna.

Primjer izračuna integracije

(ln(x), 1, e) = 1 (izostavljeno je utvrđivanje vrijednosti tol)

(Input/Output: MathI/MathO)

• – [Func Analysis] > [Integration(∫)]
  (ln)1(e)
• 

(Input/Output: LineI/LineO)

• – [Func Analysis] > [Integration(∫)]
  (ln)(,)1(,)(e)
  
• 

S pomoću sume (Σ) možete dobiti sumu unesenog izraza f(x) za određeni raspon.

Sintaksa unosa

Sintaksa unosa ovisi o postavci Input/Output u izborniku SETTINGS, kako je prikazano u tablici u nastavku.

* a i b cijeli su brojevi koji se mogu utvrditi u rasponu -1 × 1010 < a ≤ b < 1 × 1010.

Primjer izračuna sume (Σ)

(x + 1) = 20

(Input/Output: MathI/MathO)

• – [Func Analysis] > [Summation(Σ)]
  115
• 

(Input/Output: LineI/LineO)

• – [Func Analysis] > [Summation(Σ)]
  1(,)1(,)5
• 

Ako pritisnete (log) ili idete na – [Func Analysis] > [Logarithm(log)], možete unijeti logab kao log (a, b). Baza 10 zadana je postavka ako ne unesete ništa za a.

Primjer 1.: log101000 = log 1000 = 3

• (log)1000
• 

Primjer 2.: log216 = 4

• (log)2(,)16
• 

Tipku (ili – [Func Analysis] > [Logarithm(logab)]) također možete upotrijebiti za unos, ali samo ako je za Input/Output u izborniku SETTINGS odabrana opcija MathI/MathO ili MathI/DecimalO. U tom slučaju morate unijeti vrijednost za bazu.

Primjer 3.: log216 = 4

• 216
• 

Unesite „ln” tako da pritisnete (ln) ili idete na – [Func Analysis] > [Natural Logarithm].

Primjer: ln 90 (= loge90) = 4,49980967

• (ln)90
•